.comment-link {margin-left:.6em;}

stara Jagodina

blog sa tektovima o staroj Jagodini i Jagodincima


петак, септембар 16, 2005

Jagodina u vreme Rimljana

Od I do IV veka, pod upravom Rimskog imperijalnog carstva, u pojasu u kome leži Sportska hala, razvila se naseobina sa demobilisanim rimskim legionarima i romaniziranim domaćim življem. Iznad nje, na isturenom grebenu Đurdevog brda, nalazila se utvrda (kastel), čija je posada čuvala put od gaze na Velikoj Moravi (izmedu Rakitova i Krušara) prema impozantnoj tvrđavi u levačkom selu Županjevcu. Manji zaseok iz rimskog doba je ponikao i oko starog Vašarišta, uz današnji most na Belici kod Elmosa.
Pred kraj ovog perioda, na grebenu Đurdevog brda (kod tzv. Pećićevog vinograda) podignuto je, izgleda, utvrđenje u kome je boravio lokalni vlastelin, inače predak docnije poznatog "jagodinskog vojvode Jakše", otac srpskih velikaša Stevana i Dmitra Jakšica. Ova vlastelinska kuća je, verovatno, bila ktitor manastira Jošanice i dala podsticaj da se na prostoru između ulica Vuka Karadžica, Iva Lole Ribara i Sutjeske, na kojem leži zgrada tzv. Stara opština (prostorije TV "Antene") podigne i Crkva, sa grobljem na delu Porte, dok se na drugom obrazovao "trg sa pazarištem", koji se očuvao - kroz ceo turski period - do današnjih dana, pod imenom - Mala pijaca.


четвртак, септембар 15, 2005

pismo Petra Kočića iz Jošanice

Manastir Jošanica,
Jagodina 3/8. 1896.

Dragi oče,

Evo već dosad sam vam dva pisma opravio, u kojima vas kunem i preklinjem da mi pošaljete 10 for. da bežim u Beograd iz ovog nesretnog manastira, i na ta dva pisma ne dobih nikakvo, ni pisma ni odgovora. Ja ne znam, oče, šta vi to radite. Meni ovamo krvave sijevaju pred očima, a vi nećete ni da čujete. Groznica me hvata ima deset dana. Sav sam slomljen i nikud ne mogu iz kreveta kad groznica uhvati, a niko mi neće vode da donese. Da me ne hvata groznica lako bi bilo, ali ovako ja propadoh. Osušio sam se kao grana. Ništa ne jedem, ništa ne pijem; sve mi je grko i čemerno. Pomagaj, oče, ako boga znaš, jer se bojim za školu, da ne odocnim ako me bude hvatala. Na Veliku Gospojinu, ili najdalje posle dva dana, moramo biti u gimnaziji na upisu, inače gubimo celu godinu. Zato, ako nisi poslao, šalji, dok dobiješ pismo, telegrafično gorepomenutu sumu. Ja nemam ni pare, pa ne mogu ni da platim. Ne znam, oče, šta je s tobom. Ti si pre bolji bio. Ja dok pišem, a ti pošalješ; a sad, kad mi je stalo za zdravlje, život i školski napredak, a ti nećeš da šalješ. Šalji telegrafično na upravu manastira Jošanica. Ako meni počneš slati, a ti piši: Nikoli Gajiću, bogoslovu III godišta u manastiru Jošanici, Jagodina.

Pozdrav svima

Tvoj sin Petar Kočić,

uč. VI razr. gimnazije

P. S. Šalji odmah, propadoh od gladi, a gore od groznice. Sva su mi se usta okrastala i izasula od teške i ljute groznice koja me svaki dan trese. Nemam para ni za kuverat, a kamoli da pismo platim. Zato oprosti!! Moram nešto uzeti iz apoteke, i zato mi šalji para, dok nije gore bilo. Šalji, oče, ako boga znaš. Nikad nije takva muka i nužda bila. Poludiću ako telegrafično ne pošalješ.

Petar.


Jevrejska grobnica

Do drugog svetskog rata u Jagodini je bilo 12 Jevrejskih kuća sa oko 60 ljudi. Svi su nastradali u Nemačkim logorima. Jedini koji je preživeo ratne strahote bio je Anđelko Bata Tajtacak (1913). Pod neobičnim okolnostima spasao ga je neki seljak iz okoline Rekovca doturivši mu svoje isprave, te je Anđelko rat proveo u logoru u Osnabriku pod tudjim imenom. na početku rata, znajući šta im Nemci spremaju Jagodinci su od komšija Jevreja tražili da im decu prepuste na čuvanje. Ovi su to odbili i decu poveli sa sobom, podelivši tako zajedničku sudbinu. Posle rata Anđelko je podigao porodičnu grobnicu, a 1948. godine se sa porodicom iselio za Izrael. Grobnica je otada prazna.

      privacy: