.comment-link {margin-left:.6em;}

stara Jagodina

blog sa tektovima o staroj Jagodini i Jagodincima


четвртак, септембар 15, 2005

pismo Petra Kočića iz Jošanice

Manastir Jošanica,
Jagodina 3/8. 1896.

Dragi oče,

Evo već dosad sam vam dva pisma opravio, u kojima vas kunem i preklinjem da mi pošaljete 10 for. da bežim u Beograd iz ovog nesretnog manastira, i na ta dva pisma ne dobih nikakvo, ni pisma ni odgovora. Ja ne znam, oče, šta vi to radite. Meni ovamo krvave sijevaju pred očima, a vi nećete ni da čujete. Groznica me hvata ima deset dana. Sav sam slomljen i nikud ne mogu iz kreveta kad groznica uhvati, a niko mi neće vode da donese. Da me ne hvata groznica lako bi bilo, ali ovako ja propadoh. Osušio sam se kao grana. Ništa ne jedem, ništa ne pijem; sve mi je grko i čemerno. Pomagaj, oče, ako boga znaš, jer se bojim za školu, da ne odocnim ako me bude hvatala. Na Veliku Gospojinu, ili najdalje posle dva dana, moramo biti u gimnaziji na upisu, inače gubimo celu godinu. Zato, ako nisi poslao, šalji, dok dobiješ pismo, telegrafično gorepomenutu sumu. Ja nemam ni pare, pa ne mogu ni da platim. Ne znam, oče, šta je s tobom. Ti si pre bolji bio. Ja dok pišem, a ti pošalješ; a sad, kad mi je stalo za zdravlje, život i školski napredak, a ti nećeš da šalješ. Šalji telegrafično na upravu manastira Jošanica. Ako meni počneš slati, a ti piši: Nikoli Gajiću, bogoslovu III godišta u manastiru Jošanici, Jagodina.

Pozdrav svima

Tvoj sin Petar Kočić,

uč. VI razr. gimnazije

P. S. Šalji odmah, propadoh od gladi, a gore od groznice. Sva su mi se usta okrastala i izasula od teške i ljute groznice koja me svaki dan trese. Nemam para ni za kuverat, a kamoli da pismo platim. Zato oprosti!! Moram nešto uzeti iz apoteke, i zato mi šalji para, dok nije gore bilo. Šalji, oče, ako boga znaš. Nikad nije takva muka i nužda bila. Poludiću ako telegrafično ne pošalješ.

Petar.

0 Comments:

Постави коментар

<< Home

      privacy: